Fito terapija (nauka o lečenju i profilaktici bolesti uz pomoć lekovitih biljaka) stara je, koliko i istorija ljudske civiilizacije. Savremena medicina obavlja izuzetan posao u izvesnim kriznim situacijama; traumatske povrede, akutna bolest kao što je moždani udar, tretman opekotina, teške psihijatrijske slučajeve. U tretiranju hroničnih bolesti koje opsedaju čovecanstvo još uvek ima previše problema. Opšti je zaključak da prevenciji nije posvećena onolika pažnja koliku zaslužuje. Ideja je ovog pisanog materijala da se gleda drugačije i da se vidi kako možemo da uključimo prirodu i šta je ono prirodno u drugačijem pristupu.
Napominjem da ja nisam vaš lekar, ali sa vašim lekarom slobodno prodiskutujte o saznanjima koja otvaraju prirodne mogućnosti preventive i lečenja.
Počeću od alergije za koju sa sigurnošću mogu reći da lekovito bilje i beli luk smanjuju simptome alergije lakše nego većina lekova. Navodim biljke koje mogu biti od pomoci: hajdučka trava, divizma, kora divlje trešnje i asparagus.
Beli luk proizveden ovde gde živimo je efikasniji od uvoznog iz Kine.
Ljudi se sve više interesuju za svoje zdravlje. Podrazumeva se, ništa ne može zameniti savete i brigu lekara. Ipak, čovek se vrlo često sreće sa zdravstvenim problemima koje može sam da razreši bez pomoći lekara. Za to je potrebno predznanje koje možete steći ako redovno pratite savete Petra Jovanovića.
Neki saveti su stari više stotina godina, a drugi su rezultat poslednjih naučnih dostignuća.
Za brzu eliminaciju holesterola iz tela dobar je pektin koji se nalazi u jabukama.
Đumbir smanjuje holesterol i trigliceride koje proizvodi jetra.
Svež beli luk jesti neograničeno u kombinaciji sa medom (samo da med nije nabavljen od pčelara bez košnica), jer on snižava holesterol i razređue krv.
Zid neznanja u odnosu na lečenje biljem pokušavam da uklonim. Takođe želja mi je da se stvori pokret samopomoći žena. Čitajući ove redove, žena se ne može oteti želji da sama sebe posmatra. Ona postaje svesna svojih sopstvenih slabosti i snage, kada upozna svoju eventualnu bolest i različite lekovite biljke, ona će onda znati šta treba da radi.
Međutim iako je lečenje biljem vekovima proveravano i naučno dokazano, mi moramo da budemo realni, naime mnoga sredstva koja se pominju u ovom tekstu ipak nisu uvek sama po sebi dovoljna u slučaju određenih bolesti u poodmaklom stadijumu.
NAČIN IZVLAČENJA LEKOVITIH SASTOJAKA IZ BILJA
Šest osnovnih načina za usvajanje korisnih supstanci iz bilja su:
Na osnovu višegodišnjeg proučavanja informativne delatnosti iz oblasti lečenja biljem, došao sam do saznanja da je kao prvi korak potrebno raspodeliti biljke prema vrsti oboljenja. Usvojio sam radove Burgina Dr. Dimitra Pamukova i švajcarkinje Rine Nisim, a sve prilagođeno našim uslovima.
Većinu od predloženih biljaka i njihovih mešavina proveravao sam lično.
www.pregledvesti.com VESTI
Srce je mišićna pumpa koja svojim ritmičkim kontrakcijama omogućava stalni protok krvi kroz sva tkiva obezbeđujući normalnu razmenu materija. Postoje mehanizmi koji služe održavanju srčanog ritma i obezbeđuju prilagođavanje srčanog ritma trenutnim potrebama organizma. Srce je obmotano tankom membranom - perikardijum, i nalazi se u centralnom delu grudnog koša, iznad dijafragme, mišićne mase koja deli grudni koš od abdomena. Veličina srca je otprilike kao stisnuta pesnica, dok težina varira od 300-350 grama kod muškaraca do 250-300 grama kod žena.
Srce se sastoji od dve pretkomore i dve komore. Gornje pretkomore se nazivaju atrije (atrium dextrum et atrium sinistrum) i preuzimaju krv koja se vraća nakon cirkulisanja kroz organizam u srce i vaskulatornog sistema i prenosi tu krv u dve donje komore koje se nazivaju ventrikule (ventriculus dexter et ventriculus sinister). Ventrikule su mesto odakle se krv ponovo šalje kroz organizam.
Atrijum i ventrikula na levoj strani srca čine levo srce, dok atrijum i ventrikula na desnoj strani čine desno srce. Atrijumi i ventrikule sa obe strane srca su podeljenje zidom - septum, koji sprečava mešanje krvi levog i desnog srca. Deo zida koji deli desnu i levu atriju se zove interatrijalni septum, dok deo koji deli desnu i levu ventrikulu se zove interventrikulni septum.
Srčano pumpanje je proizvod ritmičke kontrakcije i opuštanja srčanog mišića, koji se naziva miokardijum. Pri kontrakciji zida atrijuma ili ventrikule, zid se pomera unutar srca i pritiska krv u komore. Ovaj pritisak tečnosti unutar komora primorava krv da napusti srce, i mišići koji čine zid atrija ili ventrikule se opuštaju i primaju novu količinu krvi. Mišići zidova ventrikula su deblji, jer za razliku od atrija koje moraju da provode krv do ventrikula, ventrikule provode krv do svih organa u organizmu, od najbližih do najdaljih, te moraju da imaju veću masu i snagu pumpanja. Takođe, mišićni zid leve ventrikule je deblji od desne, jer desna ventrikula pumpa krv samo u pluća, dok leva ventrikula pumpa krv u ostatak organizma. Atrijum i ventrikula sa obe strane srca (leve i desne) su odvojene atrio-ventrikularnim zaliscima (AV zalisci). Uloga ovih zalistaka je da kontrolišu tok krvi, tj. reguliše krv tako da teče iz atrijuma u ventrikulu, a nikako u obrnutom smeru, iz ventrikule u atrijum. AV zalisci se otvaraju i zatvaraju kao rezultat u cikličnim promenama pritiska sa svakim otkucajem srca. Kada je pritisak u atrijumu viši od onog u ventrikuli, zalistak se otvori, u suprotnom se zalistak zatvori.
Cirkulatorni sistem se sastoji od dva podsistema, plućni i sistemski cirkulatorni krug. Plućni krug obuhvata sve krvne sudove u plućima kao i one krvne sudove koji spajaju pluća i srce. Sistemski krug obuhvata sve ostale krvne sudove i organe u organizmu. Glavna razlika ovih cirkulatornih podsistema je u krvi koja prolazi kroz njih. Desno srce snabdeva krv plućnom cirkulatornom krugu, dok levo srce snabdeva krv sistemskom cirkulatornom krugu. Krv ova dva podsistema se nikad ne meša. Oba podsistema se sastoje od velikog broja kapilara koji čine mrežu u kojoj se odvija razmena molekula. Za krv koja napusti plućne kapilare kažemo da je oksidovana, jer je puna molekula kiseonika, koja se putem vaskulatornog sistema transportuje do organa. U organima dolazi do razmena materije, tj. kisonik iz sveže krvi se razmeni za ugljendioskid, od kojeg ćelije moraju da se oslobode. Krv koja nosi ugljendioksid, naziva se deoksidovana krv, i transportuje se putem sistemskog cirkularnog kruga. U dijagramima, ove dve krve su obojene plavom (za onu koja nosi kisonik) i crvenom (za onu koja nosi ugljendioksid).
Putanja kojom se krv transportuje i obiđe ceo jedan krug unutar organizma je sledeća:
BLIC
Veza između načina ishrane i pojave visokog pritiska ispitivanjima je utvrđena. Zaključak pokazuje da je natrijum-hlorid (kuhinjska so) ključna karika u nastajanju visokog krvnog pritiska. Evo razloga da se smanji upotreba kiselog kupusa. Doktor Edvard Frej je postao čuven po svojoj preventivnoj dijeti protiv pojave povišenog krvnog pritiska. To je dijeta koja sadrži 1 gram kuhinjske soli dnevno i koja na taj način sprečava pojavu visokog pritiska. Dijeta doktora Freja je veoma jednostavna i lako se pamti. Problemi nastaju onda kada treba da se primeni, jer zahteva znatna ograničenja.
Treba koristiti samo prirodnu hranu. Prilikom pripremanja i kuvanja hrane ne dodavati uopšte so. Tek kada se jelo iznese na sto, može se, ali sasvim minimalno, posoliti radi ukusa. Nema sumnje da je vrednost preventivne dijete s ograničenjem količine soli veoma značajna. Posebno je važna za mlade ljude da se što ranije privikavaju na smanjene količine soli u ishrani.Potvrdjeno je da su preventivni efekti kod mladih osoba odlični.
Isprobano je takođe da se radi ukusa pripremljene hrane so efikasno zamenjuje poznatim začinima i prema ukusu odgovarajućim lekovitim biljem.
Dopunu preporuke doktora Freja ima Petar Jovanović koji preporučuje navikavanje mladih da u toku jela uzimaju kašičicu meda, ali ne meda nabavljenog od pčelara koji nemaju košnice.
www.vestionline.com VESTI
Svako duže ili jače krvavljenje može dovesti do smanjenja ukupne količine krvi i do gubitka krvnih zrnaca, odnosno do malokrvnosti. ukoliko je krvavljenje jače i ukoliko se češće ponavlja, utoliko je i malokrvnost izraženija. Malokrvnost može nastati i kao posledica raznih oboljenja (akutni reumatizan, dugotrajne stomačne i crevne bolesti), trovanja, crevnih parazita (gliste), gladovanja i raka. Dosta su česti slučajevi malokrvnosti za vreme puberteta, naročito kod devojčica. Oboljenja organa koji proizvode krvna zrnca dovode, takođe, do malokrvnosti.
Ali prividno, malokrvnost može nastati i bez razloga koji se mogu utvrditi pregledom.
Prema broju crvenih krvnih zrnaca u jednom kubnom milimetru razlikuju se četiri stepena malokrvnosti: