^ Povratak na vrh
facebook
Srčenjak za stomak, odoljen za nerve BILJE I ZDRAVLJE NOVOSTI

 

Sapunjača (Saponaria officinalis)

Preporuka je da se ovi delovi pravilno osuše, ali i da se usitnjavaju neposredno pre upotrebe, jer su im lekoviti sastojci "sakriveni" u dubokim tkivima. Osim toga, važno je da se čuvaju u dobro zatvorenim papirnim kesama ili, još bolje, kartonskim kutijama, na suvom, mračnom i hladnom mestu. 
Korenje gaveza i maslačka tradicionalno se vadi u ovo doba godine, ali podsećamo na još neke vrste koje je kao poželjne za kućnu apoteku preporučivao akademik Jovan Tucakov, jedan od najboljih srpskih poznavalaca lekovitog bilja.


Beli slez (Althaea officinalis)

Jedna je od najduže primenjivanih lekovitih biljaka i tradicionalni lek za

iskašljavanje u narodnoj, a kao pomoćno lekovito sredstvo propisuju ga i lekari. Koren obiluje sluzi, a sadrži i skrob, pektin i saharozu. Iskusni travari znaju da je najbolje da koren belog sleza vade u oktobru (na kraju vegetacije) jer tada sadrži najviše sluzi.

Koristi se:
* za lečenje upala organa za disanje i ždrela
* protiv proliva
* za ispiranje polnih i organa za varenje
* za obloge protiv upala 
SAVET PLUS: Ukoliko se za ispiranje grla i nosa koren koristi kao macerat, iseckan koren se oko dva sata drži u hladnoj vodi (nikako u ključaloj) i za to vreme češće promeša drvenom kašikom.

Izlečite upalu mokraćnih puteva

- 50 g korena belog sleza
- 50 g listova breze
- 50 g listova kruške
- 50 g listova medveđeg grožđa
- 50 g žalfije
- 50 g rastavića 
Sa pola litra ključale vode prelijte četiri kašike mešavine, poklopite i posle tri sata procedite. Pijte pet čaša čaja dnevno.

Srčenjak (Polygonum bistorta)

Lekovite osobine ima koren (rizom) ove planinske biljke, izvađen u jesen. Koren se očisti od zemlje i trulih delova, propere hladnom vodom i brzo osuši. Sadrži katehinski tanin, skrob, proteine, karbohidrate, fenolkarbonske i organske kiseline, steroide, vitamine A, B1, B2, B6 i C i minerale (barijum, selen, stroncijum, kalcijum, fosfor, gvožđe, magnezijum, cink). Bogat je i gorkim supstancama.

Koristi se:
* protiv kožnih oboljenja
* za ubrzavanje varenja
* da podstakne lučenje želudačnog soka
* protiv nadutosti
* za bolji rad probavnog sistema

Ubrzajte varenje

- 50 g srčenjaka
- litar vode 
Usitnjen koren prelijte mlakom vodom i poklopite. Posle četiri sata procedite i popijte dve-tri šolje čaja dnevno, pola sata pre jela. 

Sapunjača (Saponaria officinalis)

Od ove kitnjaste dugovečne biljke lekovit je samo koren. Obiluje saponozidima, a sadrži i malo smole i gume. Sapunjača je, inače, prepoznatljiva po obilnoj peni kada se gnječi u vodi. Iako se njen koren vadi u jesen, sapunjača je svrstana među retko bilje, pa je preporuka da se ne preteruje sa vađenjem njenog korenja. Štaviše, lako može da se gaji u baštama i vrtovima.

Koristi se:
* za blago podsticanje mokrenja
* protiv prehlade
* da izleči kašalj
* za izbacivanje sluzi iz organa za disanje

Izlečite kašalj

- 20 g korena sapunjače
- 20 g sladića
- 20 g lista podbela
- 20 g belog sleza
- 20 g pitomog kestena
Kašiku mešavine prelijte sa dva decilitra proključale vode i poklopite. Prohlađen čaj procedite, zasladite kašičicom meda i pijte po šolju čaja četiri-pet puta dnevno.

Odoljen (Valeriana officinalis)

Poznata je još iz antičkog doba, kada su je i Grci i Rimljani koristili za lečenje nekih ženskih tegoba. Lekovite osobine ima osušen koren. Sadrži etarsko ulje, brojne kiseline, tanin, smolu, riboflavin, betakarotin, kamfor, fosfor, magnezijum, mangan, cink... 

Koristi se:
* za lečenje nervnih oboljenja
* protiv uznemirenosti, neuroza i stresa
* da otera nesanicu
* za lečenje pektoralne angine
* protiv bolova u mokraćnoj bešici
* da spreči nadimanje i probavne tegobe

Oterajte nervozu

- 100 g korena valerijane
- 100 g listova matičnjaka
Sa dva i po decilitra proključale vode prelijte dve kašičice mešavine i odmah poklopite. Posle 15 minuta procedite i pijte topao čaj, gutljaj po gutljaj.
SAVET PLUS: Odoljen ne izaziva zavisnost i jutarnje tegobe kao sintetički lekovi za smirenje. Ipak, čaj od odoljena ne smeju da piju trudnice i mlađi od 12 godina.

Trava od srdobolje (Potentilla tormentilla)

Ime odaje da se ova biljka odnosno njen rizom nekada najviše koristio za lečenje dizenterije (srdobolje). Ova mala zeljasta biljka raste u šumama i po vlažnim pašnjacima. Ima sitne žute cvetove sa četiri krunična listića. Rizom se vadi u jesen i kada se svež preseče, pocrveni kao krv zbog stvaranja takozvanog taninskog crvenila. Bogat je flobataninom, a sadrži i kinovu i malo elagne kiseline, tormentol, smolu i skrob.

Koristi se:
* protiv proliva
* da zaustavi krvarenje iz nosa
* za ispiranje rana
* protiv upale ždrela, usne duplje, grla i krajnika
* da oporavi i ojača organizam
* za površinsko skupljanje tkiva

Vino za jačanje

- 80 g trave od srdobolje
- litar crvenog vina
Dobro usitnjen rizom prelijte vinom i staklenu flašu zatvorite pampurom. Posle 10 dana (flašu često protresite) procedite i uzimajte po čašicu vina tri puta dnevno, pre jela.

 MIOMI NA MATERICI , KUPKE OD NAŠIH LEKOVITIH BILJAKA + PREVENTIVA ZA GRLIĆ MATERICE 0641196764

ALERGIJE I LEKOVITO BILJE

   Lekovito bilje koje travar Petar Jovanović koristi za ublažavanje svraba su :

   -valeriana officinalis

   -oman, inula helenium

   -maslačak,taraxacum officinale

  

 VALERIANA - ODOLJEN
|A|B|C|Č|Ć|D|Đ||E|F|G|H|I|J|K|L|Lj|M|N|Nj|O|P|R|S|Š|T|U|V|Z|Ž
VALERIANA - ODOLJEN [valeriana officinalis]

narodni naziv: 
baldrijan, kozlic,majčina trava, mačja trava, valerijana

engleski naziv: VALERIAN

Opis biljke: 
Odoljen ima trajni koren, šuplju,golu, samo prizemno dlačicama pokrivenu stabljiku. Razgrnata je i dostiže visinu od 20 do 120 cm. Listovi su raznovrsni, donji su nasuprotni, neparno perasti i rascepljeni, na dugackim peteljkama. Što su bliži vrhu, gornji listovi imaju kraće peteljke i sa manje lisaka, dok su listovi na samom vrhu nalik bodljika sa malo dlačica na naličju. Cvetovi su bele ili roze boje i nalaze se u grupi na vrhu grane. Miris koji proizvodi koren, posebno uzbudjuje mačke. 

Stanište: 
Raste po močvamim livadama, vlažnim šumama, uzduž jaraka, uz vode i na obroncima. Miris stabljike, posebino korena, vrlo je neugodan. 

Lekoviti deo biljke: 
U proleće, pre cvetanja, skuplja se korenje (od manjih stabljika). Korenje se vadi u jesen. Mora se voditi računa da se biljka ne zameni sa otrovnom kukutom.

Lekovito delovanje: 
Čaj od korena odoljena uspešno se koristi kod svih nervnih bolesti. Postižu se izvanredni rezultati kod padavice, depresije, hipohondrije, grčeva oko srca, nervoznih grčeva u dušniku, u grudima kod astme, želucu i crevima. Preporučuje se u lečenju nervne glavobolje koju uzrokuju grčevi zbog nadimanja, vrtoglavice i povraćanja. Upotrebljava se na tri načina : pri opštoj uznemirenosti i nervozi koja se može još povećati usled razdraženosti, pri nesanici koja je posledica nervoze, pri srčanim tegobama popraćenim lupanjem srca i osećajem straha u predelu srca. Caj i Kapi od odoljena ne smeju se upotrebljavati duže od tri nedelje i potrebno je napraviti pauzu od pet nedelja. Valeriana snižava pritisak i uspavljuje .Kod niskog pritiska bolje je koristiti Glog.
OMAN
|A|B|C|Č|Ć|D|Đ||E|F|G|H|I|J|K|L|Lj|M|N|Nj|O|P|R|S|Š|T|U|V|Z|Ž
OMAN [inula helenium]

narodni naziv: 
ivanjsko zelje, obratiš, ovnjak, tuščak, veliki koren, veliko zelje

engleski naziv: ELECAMPANE

Opis biljke: 
Oman je trajna biljka, razgranata visine do 2 metra. Glavni koren je dugačak, mesnat i gomoljasto deblji. Sporedno korenje je vlaknasto. Sa spoljnje strane sve korenje je smedje, a iznutra bele boje. Korenje ima slab miris i gorak ukus. Kod osušenog korena ukus je blaži, a miris je nalik mirisu ljubice. Listovi su uspravni, veliki, široki i duguljasti na dugačkim drškama. Odozgo su hrapavi, a sa donje strane beli . Na kraju su nazubljeni. Cvetovi su skupljeni u cvetnim glavicama žute boje, a nalik su na mali suncokret.

Stanište: 
Sadi se najviše po vrtovima. 

Lekoviti deo biljke: 
U proleće i jesen bere se koren, a listovi i cvetovi za vreme cvetanja.

Lekovito delovanje: 
Oman se koristi kao izvrstan lek protiv kašlja, astme i prsobolje, jer povoljno deluje na lagano izlučivanje sluzi, čisti pluća i krv, takodje je dobar i u lečenju ženskih bolesti i išijasa.

izvor: www.herbateka.com

Travar Petar Jovanović  0641196764

EROTSKI MED Petra Jovanovića 0641196764

NAŠE BILJE - ŠARENI MED

NOVO

MEŠAVINA PRIRODNOG MEDA I LEKOVITIH BILJAKA

MED - zdravlje koje može da se kupi!

Proizvod Petra Jovanovića stvoren na osnovu ogleda.                

Sadržaj : Trigonella foenum-graecum

              Tribulus terrestris

               Pelargonium roseum Willd

               Med - sopstvena proizvodnja

Ispitano u Zavodu za javno zdravlje Beograd ,Izveštaj br. 16-06-0243

Neplodnost muškarca je uzrok steriliteta u 40% brakova. Za bračni sterilitet su žene odgovorne u 40% slučajeva, a u 20% postoje istovremeno razlozi za sterilitet i kod muškarca i žene.



Uzroci neplodnosti muškarca

Neplodnost muškarca može biti posledica ranije preležanih bolesti, kao što su zauške (parotitis) i gonoreja. Prisutan ili ranije izlečen kriptorhizam, tuberkuloza testisa ili epididimisa, operacija preponske kile i nepravilnosti u smislu hipospaduje i epispadije mogu biti uzrok steriliteta.

Za ocenu plodnosti muškarca veoma je bitan pregled sperme. Ocenjuje se njena količina, izgled, viskoznost, miris, hemijska reakcija, izgled, broj i pokretljivost spermatozoida.

Zdrav čovek u jednom ejakulatu izbaci 2 – 5ccm sperme.To je beličasta, neprozirna, viskozna tečnost, otužnog mirisa i slabo alkalne reakcije.Čine je spermatozoidi nastali u testisima i semena tečnost koja se stvara u prostati i semenim kesicama. Normalno u 1ccm ima 80 – 100 000 000 spermatozoida.


Uzroci za neplodnost od strane spermatozoida i sperme su:

* Aspermija je stanje potpunog nedostatka sperme pri doživljavanju orgazma. Ona predstavlja apsolutni razlog neplodnosti.
* Oligospermija je smanjen broj spermatozoida ispod 60 000 000 u 1ccm. Ako je smanjenje jače izraženo i trajno može biti uzrok relativne neplodnosti.
* Azospermija je stanje potpunog nedostatka spermatozoida u spermi.
* Nekrospermija je prisustvo nepokretnih i mrtvih spermatozoida.
* Astenospermija je stanje smanjene pokretljivosti spermatozoida.
* Procenat nenormalnih oblika spermatozoda veći od 20% je moguć uzrok steriliteta.
* Polispermija je stanje povećanog broja spermatozoida preko120 000 000 i može biti uzrok steriliteta.
* Promenjena reakcija sperme, koja je inače slabo alkalna i promenjena viskoznost sperme takođe mogu biti razlog neplodnosti.

Samo na osnovu jednog nepovoljnog spermograma ne može se izvesti zaključak o neplodnosti muškarca. Treba izvršiti pregled sperme bar tri puta u razmaku od mesec dana. Ako je broj spermatozoida mali, a njihova pokretljivost slaba, to može biti razlog relativne neplodnosti muškarca. O apsolutnoj neplodnosti muškarca se ne može govoriti dok god postoji bar jedan pokretan spermatozoid.

Erektilna disfunkcija (Impotencija) je nemogućnost da se ostvari i održi erekcija potrebna za zadovoljavajući polni odnos. Sve više muškaraca se odlučuje da potraži pomoć za svoj problem i zahvaljujući usavršenim metodama lečenja, normalizuju svoj polni život, jer impotencija je izlečiva.


Koliko je česta impotencija?


U poslednje vreme raste broj ljudi koji se leče od erektilne disfunkcije. Međutim, to ne znači da realno raste broj osoba sa impotencijom, već je odraz sve boljih rezultata u dijagnostikovanju i lečenju. Kod muškaraca do 40 godina učestalost je 5%, a kod starijih od 65 godina 15-25%. Ipak, impotencija nije posledica starenja.


Kako se ostvaruje erekcija?

Erekcija nastaje delovanjem erotskih draži (psihogena erekcija), koje mogu biti vidne, čulne, mirisne i imaginarne, s druge strane direktnim draženjem polnih organa (refleksna erekcija). Te psihogene i fizičke draži jedna drugoj pojačavaju dejstvo. One se integrišu u delu mozga koji se zove hipotalamus i kao erektilne i antierektilne poruke šalju kroz kičmenu moždinu i sakralni erekcioni centar, u penis. Tada dolazi do opučtanja glatkih mišića penisa, što omogućava priliv krvi u kavernozna tela penisa, čime se on povećava i otvrdnjava. Opna (tunika albuginea), koja obavija kavernozna tela se zateže i sprečava oticanje krvi preko vena. Time se održava erekcija. Posle grčenja mišića i ejakulacije dolazi do otoka krvi preko vena i erekcija prestaje.


Uzrok nastanka

Impotencija može da bude izazvana psihičkim (psihogena) i fizičkim (organska) faktorima i što je najčešće, njihovim kombinovanim dejstvom. Ranije se smatralo da je uglavnom psihogena. Danas se ističe da je najčešće, u 70-80% slučajeva, posledica organskih promena. Kod mlađih se češće sreću psihički problemi, a kod starijih fizički (organski). Mnoga psihička i fizička stanja mogu da budu uzrok privremene erektilne disfunkcije i muškarci bi trebali da ih smatraju za normalnu pojavu. Ako se tako ne shvate mogu dovesti do straha, koji kasnije može ponovo da dovede do erektilne disfunkcije.


Uzroci nastanka impotencije :

* Na nastanak impotencije mogu da utiču poremećaji u nervnim impulsima u mozgu, kičmenoj moždini i penisu, kao i promenjena reakcija na njih u mišićima, arterijama, venama i fibroznom tkivu penisa.
* Hronične bolesti kod kojih može da se javi impotencija: šećerna bolest (čak 35-50% muškaraca dijabetičara ima problema sa impotencijom), ateroskleroza (čak do 70% obolelih), kardiovaskularne bolesti, povišen krvni pritisak, povišen holesterol, multipna skleroza, alkoholizam i bubrežne bolesti.
* Hormonski poremećaji, posebno nizak nivo hormona testosterona.
* Različita stanja koja dovode do poremećaja cirkulacije krvi.
* Povrede mičića ili arterija pri operaciji u blizini penisa (operacija prostate i tumora testisa pre svega).
* Povrede kičmene moždine, karlice, prostate, mokraćne bešike ili penisa, ako dovedu do oštećenja krvnih sudova, fibroznog tkiva korpusa kavernozusa ili glatkih mišića.
* Neki lekovi mogu da dovedu do impotencije: antihipertenzivi, posebno beta blokatori, neki antidepresivi, sedativi, lekovi za smanjenje apetita i cimetidin (lek protiv ulkusa).
* Pušenje može biti uzrok, zbog njegovog uticaja na cirkulaciju krvi.


Simptomi impotencije

Kod impotencije ne može da se postigne zadovoljavajuća erekcija ili njeno potrebno trajanje ili i jedno i drugo. Psihogena impotencija obično naglo nastaje. U tom slučaju muškarac ima jutarnju erekciju. Takođe može da mu se dešava da je nekada ima erekciju, a nekada nema. Organska (fizička) impotencija se razvija postepeno, ali stalno, tokom dužeg vremena.

Dijagnoza

Za postavljanje dijagnoze je potrebno da poremećaj traje duže od tri meseca. Pregled se započinje detaljnim razgovorom o muškarčevom polnom životu i problemom sa erekcijom. Neki muškarci smatraju da je to nepotrebno čeprkanje po njihovoj intimi, međutim, to je neophodno da bi se postavila dijagnoza i razlikovala psihogena od organske impotencije. Nakon razgovora sledi fizički pregled polnih organa i digitorectalni pregled prostate. Vrše se i drugi pregledi, kao merenje krvnog pritiska, određivanje nivoa šećera i masnoća u krvi, određivanje testosterona, eventualno prolaktina, hormona štitne i nadbubrežne žlezde.
Za ispitivanje erektilne reakcije obično se preporučuje test sa sildenafilom. Deset do petnaest minuta nakon injekcije, kod pacijenta sa normalnom cirkulacijom krvi u penisu, dolazi do erekcije. Tada se ispituje erektilna reakcija, zakrivljenost penisa i odgovor nakon erekcije.

Zapaljenje prostate je česta bolest muškaraca. Prostata je žlezda koja spada u polne organe muškaraca. Nalazi se ispod mokraćne bešike i okružuje mokraćnu cev. Sastavljena je iz mišićnog i žlezdanog tkiva.Njena uloga je u stvaranju tečnosti koja ulazi u sastav sprerme. U toku orgazma pomoću njenih mišića istiskuje se tečnost u mokraćnu cev. 

Uzroci zapaljenja

Uzrok zapaljenja je uglavnom bakterijska infekcija (Ešerihija koli, Enterobakter, Klebsiela, Proteus, a ređe Stafilokokus aureus). Ređe je prostatitis posledica gihta, kamena u prostati, hipertrofije (uvećanje), tumora prostate, infekcije virusima ili gljivicama.
Pojavi ovog zapaljenja doprinose i dugo sedenje, analni seks, povrede mokraćnih organa, nošenje katetera, prekomerno konzumiranje alkohola i dugotrajno zadržavanje mokraće. Zapaljenje mokraćnih organa može da dovede do prostatitisa, a takođe on može da dovede do zapaljenja bešike i ostalih mokraćnih organa. Zapaljenje može da protiče kao akutno i hronično.


Akutni prostatitis

Ovo zapaljenje se sreće uglavnomm kod mlađih muškaraca. Tegobe se javljaju iznenada i toliko su intenzivne da bolesnik nekad mora da traži hitnu pomoć. Bolest karakteriše visoka temperatura, drhtavica, učestalo i bolno mokrenje, jak bol ispod i iza penisa i oko anusa. Pri pregledu se nalazi da je prostata napeta i jako bolna.


Hronični prostatitis

Hronični prostatitis može da se nadoveže na akutni ili da od početka protiče kao hronični. To je zapaljenje, koje traje duže od 3 nedelje. Postavljanje dijagnoze hroničnoig prostatitisa je veoma teško, jer bolest često prolazi bez simptoma. Nekada je jedini simptom ponavljanje zapaljenja bešike (Cistitis), koje se ispoljava učestalim i bolnim mokrenjem. Nekada bolesnici osećaju težinu ili neku neodređenu nelagodnost ili lak bol u donjem delu trbuha ili krstima.

Dijagnoza se postavlja na osnovu nalaza bakterija i leukocita u urinu dobijenom posle masaže prostate. Inače je pri pregledu prostata normalna. Takođe pri običanom pregledu urina se ne nalaze ni bakterije ni leukociti. Kod prostatitisa nekada ne mogu da se nađu bakterije (nebakterijski prostatitis izazvan uglavnom klamidijom ili ureaplazmom). Tada se dijagnoza postavlja na osnovu nalaza leukocita u urinu posle masaže prostate.

KONTROLA EJAKULACIJE

 

Jedan od najčešćih problema sa kojima se muškarac može sresti u svom seksualnom životu jeste problem doživljavanja seksualnog vrhunca mnogo pre nego što bi partnerka i on to želeli. Prerana ili preuranjena ejakulacija predstavlja boljku koja izgleda mučno, ali koja ne znači da ste automatski osuđeni na večno nezadovoljstvo. Naravno, samo ukoliko uzmete stvar u svoje ruke i počnete da vežbate samokontrolu. Na taj način sve može biti podređeno „tajmingu“ koji vam najviše odgovara.

Foto: Stokpic/Pixabay.com

Foto: Stokpic/Pixabay.com

Tu je pre svega reč o voljnoj kontroli procesa ejakulacije, koju muškarac ne može da uspostavi tokom seksualnog čina. Iako se ovaj problem u najvećem broju slučajeva javlja

kod mlađih muškaraca, godine ništa ne moraju da znače, i gotovo da nema muškarca različite dobi koji se bar jednom u svom seksualnom životu nije susreo sa ovim problemom. Srećna okolnost je što se na otklanjanju ovog problema može raditi i što se ta smetnja može uspešno otkloniti. U tome ne mora samo da pomogne sticanje seksualnog iskustva, jer je razvijanje moći samokontrole jedna od disciplina koja je bitna ne samo u seksu već i u svim ostalim sferama života. Na kraju krajeva, ejakulacija je refleksna radnja i kao takva se može kontrolisati.

 

Muškarac koji je u stanju da uspostavi kontrolu može sebi da dopusti da uzbuđenje dosegne visok stepen, a da ga zatim manje-više održava na tom nivou sve dok ne bude došao pravi trenutak. Uzbuđenje treba da raste i opada, u zavisnosti od naših želja i onoga što nam se dešava. Ako želimo da stvar bude brzo završena, može da bude i tako. Ali je svakako bolje da čitava igra potraje što duže, u tome je ipak poenta samog seksualnog čina. Ukoliko spadate u grupu onih koji ne mogu da se kontrolišu, tj. ako ne možete dugo da uživate u različitim stepenima uzbuđenja, jasno je da ćete u kratkom vremenskom roku stići do tačke neizbežnosti.

Petar Jovanovic predlaže trave za kontrolu ejakulacije 0641196764 i 0695497340

 

Alergije na pelud kod djece

 
Prim. mr. sc. Giovana Armano, dr. med., specijalist pedijatar
Alergijske bolesti su u današnje vrijeme sve češće prisutne - kako u odraslih tako i u djece. Alergije na pelud (polenoze) nastaju zbog cvjetanja bilja te spadaju u red inhalacijskih alergija.
Alergije na pelud kod djece

Alergije kod djece

Smatra se da 5-10% populacije ima neki oblik alergijske bolesti, a sve je više alergičara među djecom i mladima.
Danas smo sve češće svjedoci izloženosti zagađenom okolišu, hrani punoj konzervansa, aditiva i pesticida, a i sama priroda ponekad zna biti naš "neprijatelj" - napose u doba cvata pojedinih biljaka. Smatra se da 5-10% populacije ima neki oblik alergijske bolesti, a sve je više alergičara među djecom i mladima.
 
Alergijska predispozicija je nasljedna. Obično netko od roditelja djeteta s atopijom ima neki oblik alergijske bolesti (u novije vrijeme za to se koristi termin "atopic march"). Kada želimo spriječiti pojavu alergije prvenstveno je potrebno obratiti pažnju na prehranu kako bi spriječili alergije uzrokovane nutritivnim alergenima, paziti na lijekove koje uzimamo te kontrolirati okoliš (u kući i na otvorenom) kako bi isključili djelovanje inhalacijskih alergena.
 
Dob djeteta kod kojeg se manifestira alergija vrlo je važna jer se u određenoj dobi manifestiraju određeni oblici alergijske bolesti. Tako se u dojenačkoj dobi najčešće javlja atopijski dermatitis i alergije na bjelančevine kravljeg mlijeka. U mlađoj dječjoj dobi (dakle do tri godine života) sve češće se javlja astma, a u starijoj dobi alergije na pelud (čime su obuhvaćeni alergijski rinitisi i konjunktivitisi).

Što su peludne alergije

Kao što samo ime govori, peludne alergije su alergije koje nastaju zbog cvjetanja bilja. S obzirom da se pelud inhalira, spadaju u red tzv. inhalacijskih alergija. Peludne alergije javljaju se u kasnijoj dječjoj dobi manifestacijama kao što su curenje nosa, kihanje, ponekad i kašalj, a često se javljaju teško disanje i konjunktivitis. Premda se ne radi o teškoj bolesti, ovaj problem može biti vrlo neugodan jer ometa svakodnevni život i rad alergičara. Osim toga, zbog neprestanog svrbeža i peckanja te konjunktivitisa moguća je i pojava određenih komplikacija.

Simptomi peludnih alergija

Osobe i djeca koja i inače imaju respiratornih poteškoća u kontaktu s alergenom mogu razviti pravi asmatski napadaj.
Curenje nosa (uz pojavu prozirnog i seroznog sekreta) predstavlja vodeći simptom alergija na pelud. Nos pecka i svrbi te je karakteristično da i pocrveni od neprestanog brisanja. Kod djece se zbog takvog karakterističnog svrbeža nosa može javiti i specifična brazda na nosu jer dijete ručicom (i to uobičajenom pokretom brisanja nosa dlanom odozdo prema gore) neprestano nastoji posvrbiti i obrisati nos.
 
Kihanje je drugi simptom koji prati peludne i druge alergije. Obično se javlja kada je osoba ili dijete u direktnom kontaktu s izvorom alergena koji, primjerice, nanese vjetar ili struja zraka. Tada započinje kihanje i to u salvama, sve dok se alergen ne iskiše. Kašljanje je također prateća pojava, kada organizam dođe u kontakt s inhalacijskim alergenom. Kašalj obično bude suh i podražajan kao da nešto smeta u grlu, pecka i iritira, premda on može biti i produktivan kada je sekrecija iz nosa takva da se sluz slijeva i u donje dišne putove.
 
Suzenje i svrbež očiju se također mogu javiti uz curenje nosa i kihanje. To je simptom koji je izrazito neugodan, a oči mogu toliko svrbiti da su zakrvavljene i peku. Često se pojavljuje i otok konjunktive i kapaka. Nadalje, ako se oči trljaju, može doći do superinfekcije, što čini liječenje kompleksnijim i dugotrajnijim.
 
Osobe i djeca koja i inače imaju respiratornih poteškoća (primjerice, astmu) u kontaktu s alergenom na koji su alergični mogu razviti asmatski napadaj koji prati otežano disanje, "wheezing" (hroptanje) i ekspiratorni stridor - dakle, karakteristike pravog bronhosapzma. Ako pak je pak dijete sklono laringitisima može doći do razvoja laringospazma s kašljem poput "laveža psa" te inspiratornog stridora.

Kako prepoznati peludne alergije?

Alergije se mogu razviti na više vrsta alergena pa se shodno tome mogu javljati i nekoliko puta kroz godinu.
Kao što je već rečeno, peludne alergije najčešće se javljaju kod osoba i djece sklone alergiji. Upravo je zbog toga od izuzetne važnosti ispitati postoje li u obitelji neki oblici alergija. Osim toga, za peludne je alergije karakteristično da se javljaju u određenom razdoblju godine, stoga uzastopno javljanje u istom periodu omogućuje nam da, uz poznavanje peludnog kalendara okoliša, sa sigurnošću možemo zaključiti na što je osoba ili dijete alergično. 
 
Ipak, to najčešće nije tako jednostavno. Alergije se mogu razviti na više vrsta alergena (pelud različitih biljaka) pa se mogu javljati i nekoliko puta kroz godinu. Naravno, dostupna nam je i specifična dijagnostika koja sa sigurnošću može potvrditi postoji li alergija te o kakvom se obliku točno radi. Analiza krvi i kožni testovi od velike su pomoći pri uspostavljanju točne dijagnoze.
 

Peludne prognoze i kalendari

Prema peludnim prognozama i kalendarima može se pratiti cvjetanje pojedinih biljaka prema mjesecima u godini te ih se može izbjegavati.
Od proljeća do jeseni cvjetaju različite biljke te njihova pelud biva raspršivana po zraku, što kod alergičara izazvati vrlo neugodne simptome. Prema peludnim prognozama i kalendarima može se pratiti cvjetanje pojedinih biljaka prema mjesecima u godini te ih se može izbjegavati ako je to moguće, ili započeti na vrijeme uzimati lijekove ako se alergeni ne mogu izbjeći. Peludne prognoze se izrađuju i objavljuju za 19 gradova u Hrvatskoj u kojima se vrše mjerenja koncentracije peludi u zraku.
 
U kontinentalnoj Hrvatskoj visoka koncentracija peludi je sredinom travnja za brezu, početkom svibnja i krajem lipnja za trave, te krajem kolovoza i početkom rujna za ambroziju. U mediteranskom dijelu najveća koncentracija peludi je pak krajem veljače i kroz cijeli ožujak te početkom studenog za čemprese, od početka travnja do početka svibnja za koprive, a krajem svibnja za hrast i masline.

Prevencija peludnih alergija

Ako dijete ili odrasli zna na koje cvjetanje biljka je alergično, tada se svakako savjetuje da ne boravi u okolišu gdje se nalaze te biljke u doba cvata. Ako su vrtovi oko kuće zasađeni s biljem na koje je dijete alergično, trebalo bi promijeniti biljke. Ako se pak radi o parkovima, valja izbjegavati parkove u kojima rastu biljke na koje je dijete osjetljivo, te za to vrijeme birati one parkove ili sredinu gdje tih biljaka nema.
 
Prije samog cvjetanja moguće je pokušati s uzimanjem lijekova protiv alergije ako je dijete starije, dakle antihistaminika u obliku sirupa ili tableta. U novije vrijeme dostupni su i antihistaminici u obliku spreja za nos. Ovi lijekovi se daju svakodnevno i kroz dulje vrijeme, npr. periode cvjetanja određenih biljaka na koje je dijete alergično, a služe i za ublažavanje simptoma ako se alergijske reakcije pojave.

Liječenje

Simptomatsko liječenje i antihistaminici su glavni lijekovi koji se prepisuju alergičarima.
Liječenje alergija je dugotrajno jer se radi o kroničnoj bolesti. Treba napomenuti kako nema savršenog lijeka koji bi izliječio alergiju. Alergijska dispozicija se može i mijenjati s dobi djeteta, stoga se i terapija treba prilagoditi novim oblicima alergija.
 
Simptomatsko liječenje (kapi za nos i oči, sirupi za kašalj) i antihistaminici su glavni lijekovi koji se prepisuju alergičarima. Za simptome bronhospazma i laringospazma također se primjenjuje odgovarajuća terapija. Ukoliko se radi o težim oblicima moguće je i liječenje kortikosteroidima - bilo inhalacijskim (putem aerosola ili kapi za inhalacije) bilo nazalnim sprejevima i kapima za oči. Ponekad se u akutnom pogoršanju kortikosteroidi mogu aplicirati i kao injekcije.
 
Postoji i mogućnost liječenja hiposenzibilizacijom koja se preporuča u slučajevima kada postoji alergija samo na jedan ili na manji broj alergena. Najčešće se primjenjuje kod alergija na ubode pčela ili osa. Hiposenzibilizacija je postupak kojim se organizam izlaže malim dozama alergena kako bi se desenzibilizirao, tako da u kontaktu s tim alergenom ne dođe do razvoja teške reakcije. 

Prognoza

Osim adekvatne prevencije, danas je mnoge alergijske bolesti potrebno i liječiti prema preporukama pedijatra, alergologa, dermatologa i pulmologa. Svakako treba naglasiti kako se u današnje vrijeme mnoge alergijske bolesti uspješno liječe. Rastom i razvojem djeteta mnoge alergije često postaju blaže, a neke se čak i izliječe, premda atopijska konstitucija ostaje te se i u daljnjem životu takvo dijete ili odrasla osoba moraju kloniti izlaganja određenim alergenima.

PROVERENE LEKOVITE TRAVE ZA KOŽU Javorka i Petar 0641196764 i 0112418228

Lista proizvoda