Kako smanjiti trovanje koje stvara sagorevanje lignita?
Za Srbiju je ostvariv energetski program usklađen sa EU onaj koji u narednih 10–15 godina istovremeno: drastično smanjuje ugalj, uvodi snažne obavezujuće ciljeve za OIE i efikasnost, otvara i povezuje tržište sa EU, te uvodi postepenu, socijalno pravednu dekarbonizaciju do 2050. godine.
U nastavku je predlog funkcionalnog programa, strukturisan tako da može da postane osnova za strateški dokument ili „program vlade“.
Strateški ciljevi do 2050
-
Potpuna dekarbonizacija proizvodnje električne energije do 2050, u skladu sa EU Zelenim dogovorom i Agendom za Zapadni Balkan.
-
Ostvarenje ciljeva za 2030 usklađenih sa NECP/Green Deal okvirom: smanjenje emisija, rast udela OIE i povećanje energetske efikasnosti (konkretne procente definisati kroz ažurirani NEKP).
-
Puna usklađenost sa poglavljem 15 (Energetika) i energetskim acquis-om (treći energetski paket, unutrašnje tržište, zaštita životne sredine).
Struktura energetskog miksa
-
Postepeno gašenje uglјa: zabrana novih lignitnih blokova; jasan plan zatvaranja postojećih TE do najkasnije 2040, sa preciznim međufazama (npr. 50% kapaciteta do 2030).
-
Ubrzan razvoj OIE: maksimalno korišćenje hidro potencijala uz zaštitu ekosistema, ubrzani razvoj vetra i sunca koji su prepoznati kao ključni za Zapadni Balkan.
-
Gas i (potencijalno) nuklearna energija kao prelazni stubovi za sigurnost snabdevanja, uz poštovanje EU taksonomije i diverzifikaciju snabdevača.
Tržište, regulativa i investicije
-
Dalje otvaranje i povezivanje tržišta električne energije i gasa sa EU (interkonektori, coupling tržišta, transparentna pravila).
-
Puna primena trećeg energetskog paketa: funkcionalno razdvajanje mrežnih operatora, nezavisni regulator, nediskriminatoran pristup mreži za nove proizvođače.
-
Korišćenje EU fondova (IPA III, Energy Support Package, Green Agenda) za finansiranje OIE, efikasnosti, digitalizacije mreže i pravedne tranzicije u rudarskim regionima.
Energetska efikasnost i potrošnja
-
Implementacija naprednih standarda energetske efikasnosti u zgradarstvu u skladu sa EU metodologijom i pregovorima za poglavlje 15.
-
Nacionalni program za smanjenje potrošnje energije kroz: dubinsku sanaciju javnih i stambenih zgrada, modernizaciju daljinskog grejanja, efikasne industrijske procese i pametne mreže.
Socijalno pravedna tranzicija i upravljanje
-
Primena „Just Transition“ pristupa: prekvalifikacija radnika iz sektora uglјa, ekonomska diversifikacija rudarskih regiona i socijalni mehanizmi za najugroženija domaćinstva.
-
Jačanje institucionalnih kapaciteta: dovršetak i implementacija Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NEKP), transparentni mehanizmi praćenja i izveštavanja, uključivanje lokalnih samouprava.
- Agenda inženjera Petra Jovanovića za spas Srbije od trovanja lignitom.Nema globalne apstrakcije već analiza trovanja Kragujevca za period od 100 godina.Konkretno , u pitanju je analiza i proračun inženjera energetike koliklo je toplana u krugu fabrike ZASTAVA izbacila kancerogene otrove.
Dekarbonizacija energetskog sektora Srbije do 2050. je moguća ako se u sledeće tri decenije kombinuje jasan izlazak iz uglja, masovno ulaganje u OIE i efikasnost, razvoj mreže i skladištenja, te socijalno pravedna tranzicija, uz oslanjanje na već usvojene državne strategije i obaveze prema EU.
1. Cilj i okvir do 2050
-
Srbija je u strateškim dokumentima već definisala viziju niskougljeničnog društva do 2050. i uskladila je sa obavezama Pariskog sporazuma i EU Zelenog dogovora.
-
Dekarbonizacija podrazumeva da se emisije iz proizvodnje električne i toplotne energije smanje za 100% u odnosu na referentnu 2010. ili 1990. godinu, što pokazuju optimizovani scenariji za elektroenergetski sektor Srbije.
2. Faze izlaska iz uglja
-
Srbija se obavezala da formalno uvede cilj potpunog napuštanja uglja najkasnije do 2050. i da definiše konkretne prelomne tačke gašenja termoelektrana do 2030. godine.
-
Naučne analize scenarija predlažu gašenje najstarijih lignitnih blokova do 2030, dodatno smanjenje kapaciteta do 2040. i potpuno zatvaranje preostalih TE do 2050, uz paralelno ulaganje u nove niskougljenične kapacitete.
3. Izgradnja novog niskougljeničnog miksa
-
Strategija razvoja energetike do 2050. već predviđa prelazak sa uglja na kombinaciju OIE (vetar, sunce, hidro, biomasa), prirodni gas kao prelazno gorivo i moguće uključivanje nuklearne energije ili uvoza niskougljenične struje.

- Nakon nuklearnog incidenta u Institutu Vinča potrebno je analizirati i sačekati tehnološki razvoj mini nuklearnih elektrana i onda razmatrati taj vid proizvodnje struje.
-
Modeli do 2050. pokazuju da je za dekarbonizaciju nužno višestruko povećanje instalisanih kapaciteta vetra i sunca, upotreba biomase, pumpnih akumulacija, baterija i jača regionalna razmena električne energije.

4. Masovna energetska efikasnost
-
Strategije niskougljeničnog razvoja naglašavaju da je najveći “novi izvor energije” smanjenje potrošnje kroz efikasnost u zgradama, industriji, saobraćaju i javnom sektoru.
-
Scenariji “sa merama” i “sa dodatnim merama” do 2050. uključuju dubinsku sanaciju zgrada, modernizaciju sistema grejanja, efikasnu industriju i digitalizaciju mreža, čime se značajno smanjuje potrebna snaga proizvodnje i emisije.
5. Politike, tržište i socijalna tranzicija
-
Implementacija dekarbonizacije oslanja se na uvođenje cena ugljenika (ETS ili CBAM usklađivanje), ukidanje subvencija za ugalj, aukcije za OIE i potpuno usklađivanje sa EU energetskim i klimatskim acquis-om.
-
Plan pravedne tranzicije do 2030. već predviđa obuku i prekvalifikaciju radnika iz ugljenog sektora, razvoj novih zelenih delatnosti u rudarskim regionima i korišćenje EU finansijskih mehanizama za ublažavanje socijalnog udara. Petar Jovanović,diplomirani inženjer mašinstva