Dokazano je: AI nas opasno zaglupljuje

Mozak je kao mišić

Opće je poznata činjenica da vještine koje ne koristimo postupno gubimo. Primjerice, ako ne koristimo strani jezik, sve ćemo ga slabije govoriti. Brojne neuroznanstvene i psihološke studije pokazale su da mozak funkcionira poput mišića po načelu koristi ili izgubi.

Denis Bratko, profesor na Odsjeku za psihologiju na FFZG-u, kaže da je tu riječ o biokemijskim podražajima.

„Kako signal putuje, živčana stanica izbacuje neurotransmitere. Što ima više podražaja, to se izlučuje više neurotransmitera. Druga živčana stanica na receptoru prihvaća te neurotransmitere. Što ih je više, to postaje osjetljivija. Na taj način, kroz ponavljanje, procesom korištenja neurona, utvrđuje se određeni neuronski put. S druge strane, ako se ne koriste, takvi neuronski putovi slabe“, tumači.

55% slabija aktivnost

Nova istraživanja pokazuju da kad AI preuzme dio mentalnog posla, ljudi često manje pamte, slabije provjeravaju informacije i manje se oslanjaju na vlastito zaključivanje.

Najviše pažnje u tom smislu u novije je vrijeme privukla studija „Your Brain on ChatGPT“, koju su proveli Nataliya Kosmyna i suradnici iz MIT Media Laba. U njoj su 54 sudionika u dobi od 18 do 39 godina podijeljena u tri skupine pisala eseje. Jedni su koristili ChatGPT, drugi tražilicu poput Googlea, dok treći nisu smjeli koristiti nikakav alat. Znanstvenici su pritom EEG-om mjerili električne obrasce koji pokazuju koliko različiti dijelovi mozga međusobno „komuniciraju“.

Rezultat je bio vrlo jasan. Skupina koja je pisala bez pomoći digitalnih alata imala je najjaču i najšire raspoređenu moždanu povezanost. Skupina koja je koristila tražilicu bila je u sredini, dok je skupina koja je koristila ChatGPT imala najslabiju povezanost, u nekim mrežama do 55% nižu nego skupina koja je pisala bez alata. Njima je EEG pokazao mnogo manju povezanost u mrežama uključenima u pažnju, planiranje, pamćenje i jezičnu obradu.

Bezlični radovi

MIT-ov tim je u novom istraživanju eseje sudionika dao na ocjenjivanje dvojici nastavnika pisanja, koji nisu znali kojoj su skupini pripadali autori.

„Oni nisu znali da su ti sudionici bili iz LLM skupine, no eseje sudionika koji su koristili LLM-ove nazvali su ‘bezdušnima’; to je bio doslovan citat“, rekla je Kosmyna.

Eseji sudionika koji su koristili LLM-ove imali su također manje stilske raznolikosti i manje raznolik izbor riječi. Nastavnici su ih ocijenili prosječnima i pitali su se je li ih možda napisao isti student.

Problem je još veći

No, još je važnije ono što se dogodilo poslije testiranja.

Sudionici koji su koristili ChatGPT slabije su se sjećali vlastitih tekstova i teže su mogli točno citirati rečenice koje su upravo napisali. Imali su i najslabiji osjećaj „vlasništva“ nad esejem. Drugim riječima, neki sudionici nisu tekst koji su kreirali doživljavali kao rezultat vlastitog mišljenja.

Konačno, za kraj eksperimenta od ispitanika koji su bili u skupini koja je koristila LLM zatraženo je da esej napišu bez ikakve pomoći. Ti su sudionici i dalje pokazivali slabiju moždanu povezanost od sudionika koji tijekom istraživanja nisu koristili LLM.

Ako se ovaj rezultat potvrdi u daljnjim istraživanjima, to bi moglo značajno utjecati na pitanje kada i kako uvoditi alate umjetne inteligencije u nastavu.

Kosmyna je za Tech & Learning upozorila da se nalaz ipak ne bi smio prevesti u tvrdnju da AI izaziva „propadanje mozga“. „Neki su mislili da je riječ o mjerenju IQ-a ili nečemu sličnom, no, mi u našoj studiji nismo mjerili IQ“, rekla je.

Gubitak važnih medicinskih vještina

Sličan problem u novije se vrijeme sve više bilježi i na radnim mjestima. U studiji objavljenoj u časopisu The Lancet Gastroenterology & Hepatology znanstvenici su analizirali rad 19 iskusnih endoskopista u četiri centra u Poljskoj.

Svi su imali više od 2000 obavljenih kolonoskopija „u nogama“. Nakon što su centri uveli AI alat za otkrivanje polipa, liječnici su i dalje povremeno radili kolonoskopije bez pomoći AI-ja.

No, pokazalo se da je u 1443 takve kolonoskopije bez pomoći AI-ja stopa otkrivanja adenoma, odnosno izraslina koje mogu prethoditi raku debelog crijeva, pala s 28.4% prije uvođenja AI-ja na 22.4% nakon nekoliko mjeseci rada uz AI. To je relativan pad od oko 20%.

Koautor studije Marcin Romańczyk s Academy of Silesia rekao je za The Lancet da je to, koliko je njemu poznato, „prva studija koja upućuje na negativan utjecaj redovitog korištenja AI-ja na sposobnost zdravstvenih radnika da obave zadatak relevantan za pacijenta u bilo kojem području medicine“.

„Rezultati su zabrinjavajući jer se AI u medicini brzo širi pa treba hitno istražiti kako utječe na vještine zdravstvenih radnika“, dodao je.

Ovo je posebno ozbiljan primjer jer nije riječ o školskom eseju, nego o stvarnom medicinskom postupku. Kolonoskopija nije samo gledanje u ekran. Liječnik mora pažljivo voditi instrument, prepoznavati sumnjive promjene, procjenjivati što vidi i ne oslanjati se previše na pomoćni sustav.

Slabljenje kritičkog mišljenja

Sličan obrazac pokazala je i studija Microsoft Researcha i Carnegie Mellon Universityja o korištenju generativnog AI-ja na poslu.

Znanstvenici su ispitali 319 radnika koji se bave znanjem i prikupili 936 konkretnih primjera korištenja AI-ja. Nalaz je bio da veće povjerenje u AI ide zajedno s manjim korištenjem kritičkog mišljenja, dok veće samopouzdanje korisnika ide zajedno s više provjeravanja i promišljanja.

Kognitivno rasterećenje

Jedna studija objavljena 2025. u časopisu Societies, provedena na 666 sudionika pokazala je da je češće korištenje AI alata povezano sa slabijim rezultatima kritičkog mišljenja te da se taj odnos može djelomično objasniti tzv. kognitivnim rasterećenjem. To je stručan izraz za prepuštanje mentalnog posla vanjskom alatu.

Neki stručnjaci smatraju da u eri preopterećenja informacijama delegiranje  nekih zadataka AI-ju može biti pozitivno i smisleno.

Bratko kaže da je jasno da rasterećenje na jednoj strani, omogućuje da se angažiramo na drugoj. No ističe da je važno hoće li nas AI rasteretiti od jednostavnijih zadataka ili od onih kompleksnijih koje smo do nedavno smatrali ekskluzivno ljudskim te hoćemo li AI koristiti da ne bismo morali ništa raditi.

„U redu je ako jednostavne kognitivne zadatke poput zbrajanja i oduzimanja prepustimo kalkulatorima i upotrijebimo kognitivne sposobnosti za neko složenije strateško promišljanje. Međutim, ako AI koristimo samo da bismo si olakšali i imali manje posla, onda iz toga neće proizaći nikakva nova sposobnost. U novom radu znanstvenika s MIT-ja rasterećenje se ne predstavlja kao nešto pozitivno“, napominje.

Googleov efekt

Neke ranije studije pokazale su da kognitivno rasterećenje mijenja ono što pamtimo i vježbamo. Betsy Sparrow, Jenny Liu i Daniel Wegner još su 2011. u časopisu Science opisali takozvani Googleov efekt. Utvrdili su da ljudi slabije pamte informaciju kada očekuju da će je uvijek moći pronaći na internetu te da istovremeno bolje pamte gdje je mogu pronaći.

Slično se pokazalo i s GPS-om. Studija objavljena 2020. u Scientific Reports povezala je češće korištenje GPS-a sa slabijim prostornim pamćenjem pri samostalnoj navigaciji. Ako nas uređaj stalno vodi skretanje po skretanje, mozak manje vježba stvaranje vlastite karte prostora.

Posljedice za obrazovanje

Bratko kaže da se najviše boji kakve će to posljedice imati za obrazovanje. „Ja više ne dajem studentima da rade seminare izvan učionica jer ne mogu znati jesu li ih napisali oni ili AI“, poručuje Bratko.