Može li primirje pomoći Ukrajini?
JOŠ SE NISU slegli dojmovi o intervjuu američkog novinara Tuckera Carlsona s predsjednikom Putinom.
Najjači dojam ostavio je poziv ruskog predsjednika na pregovore. Nastavno na intervju, ovih dana su iz Rusije stigle nove izjave o mogućnosti pregovora s Ukrajinom i o prekidu rata na liniji fronte.
„Pravi pregovori će započeti prije ili kasnije, vodit će se uzimajući u obzir situaciju na fronti. O novim regijama (područja Ukrajine koja je Ruska Federacija anektirala, op.a.) s Kijevom se ne može pregovarati. One su već postale dio Ruske Federacije, stvar je gotova, nismo spremni razgovarati o tome“, rekao je stalni predstavnik Rusije pri UN-u Vasilij Nebenzja.
Također, glasnogovornik Peskov je rekao da su mirovni pregovori mogući uz uvjet „priznavanja nove realnosti“. To je u skladu s izjavom spomenutog predstavnika Ruske Federacije pri UN-u.
Pregovore je komentirao i Tucker Carlson. On je rekao da je ruski predsjednik „spreman napraviti ozbiljan kompromis oko Ukrajine“. Novinar tvrdi da je s predsjednikom Ruske Federacije razgovarao neslužbeno nakon intervjua, ali nije otkrio sadržaj razgovora.
„Putin želi izaći iz ovog rata, neće postati otvoreniji za pregovore što dulje ovo bude trajalo. Pokazalo se da je industrijski potencijal Ruske Federacije puno ozbiljniji nego što smo mislili. Zemlja koju su zvali benzinskom postajom s nuklearnim oružjem pravi projektile i granate, za razliku od NATO-a“, rekao je novinar.
Kako bi izgledali pregovori
Ako je pretpostavka da je predsjednik Ruske Federacije doista spreman na kompromise, što bi to značilo? Povratak na liniju od 24. veljače 2022. godine je za rusku stranu malo vjerojatan, a kamoli na granice iz 1991. godine. S obzirom na trenutnu situaciju na fronti, gotovo je nemoguće zamisliti spremnost Kremlja na tako velike ustupke.
Također, iz svih službenih i neslužbenih ruskih izvora može se čuti da Moskva (uključujući i samog Putina) stalno govori da se pregovori mogu održati samo ako Ruska Federacija zadrži kontrolu nad okupiranim područjima Ukrajine.
Ako se, dakle, makne kompromis vezan za teritorijalna pitanja, onda je maksimalni kompromis koji Moskva sada može prihvatiti prekid vatre na neodređeno vrijeme duž prve crte bojišnice bez ikakvih dodatnih uvjeta, kao što su zahtjevi za neutralnim statusom Ukrajine, „demilitarizacija“, „denacifikacija“ itd.
Međutim, također nema dokaza da je Kremlj spreman odustati od ovih zahtjeva. Nedavno se u zapadnim medijima pojavila informacija da je Moskva spremna ukinuti uvjet neutralnosti prilikom sklapanja mira/primirja. Ali glasnogovornik Peskov je to negirao.
Izvješće RAND-a
Zapravo, jedini uvjet koji je dosad izrečen jest „prepoznavanje realnosti na terenu“, tj. zaustavljanje na trenutnoj liniji bojišnice i pregovori. Pritom ne razmišljaju samo u Rusiji o sličnom scenariju završetka rata. O tome se oglasila mjerodavna američka analitička korporacija RAND, koja također radi analize za Pentagon.
Korporacija je objavila izvješće u kojem preporučuje američkim vlastima promicanje brzog završetka rata u Ukrajini i održivog prekida vatre. U suprotnom, prema njihovom izvješću, Ukrajina može izgubiti još više teritorija, a rizik od izravnog rata između Ruske Federacije i NATO-a će se povećati.
„Dulji, nasilniji rat imao bi nepovoljne posljedice za interese SAD-a. Dulji rat mogao bi povući gospodarstva Sjedinjenih Država i njihovih saveznika te značajno potkopati poslijeratni oporavak Ukrajine.
Odluke donesene neposredno nakon rata mogu imati negativan učinak na mnoge dugoročne interese SAD-a. Ovi učinci nisu mali. Stoga kreatori politike trebaju uzeti vremena mnogo prije završetka rata da razmotre te izbore“, stoji u izvješću.
Riječ je o ekonomskim posljedicama i za Zapad i za Ukrajinu, koje će biti negativne bez obzira na poslijeratnu strategiju koju Amerikanci izaberu. Ali napori Washingtona da okonča rat što je prije moguće „osigurat će Ukrajini bolje prilike za odvraćanje buduće ruske invazije“.
Dalje piše: „Sjedinjene Države bi mogle promovirati čvršći prekid vatre, što bi moglo smanjiti rizik od eskalacije duž linije sukoba i novog rata. Washington bi također mogao potaknuti Kijev da zauzme obrambeni vojni stav, umjesto da se usredotoči na ponovno preuzimanje teritorija pod kontrolom Rusije. To bi moglo ograničiti sposobnost Kijeva da oslobodi okupirane teritorije, ali će Rusiji otežati osvajanje novih teritorija.“
Rizik od uključivanja Kine
Osim toga, analitičari smatraju da dugotrajni rat iscrpljivanja povećava rizik da će Kina početi opskrbljivati Rusiju oružjem i streljivom, što će uzrokovati naglo pogoršanje odnosa između Pekinga i Sjedinjenih Država, a time i povećati rizike od rata s Tajvanom. Ukrajina će, u scenariju dugotrajnog rata, prema RAND-u, najvjerojatnije izgubiti još više teritorija.
Analitičari RAND-a također upozoravaju Washington na „tešku“ poslijeratnu strategiju. „Sukob između Sjedinjenih Država i Rusije mogao bi proizaći iz odlučnog odgovora Moskve na tvrdokornu politiku Zapada.“
Odnosno, vodeći američki stručnjaci otvoreno govore da, što brže rat bude okončan, to će biti lakše izbjeći novi – kako u Ukrajini tako i između Zapada i Ruske Federacije.
Reuters
Također, Reuters piše da je Putin preko posrednika nudio SAD-u zamrzavanje sukoba u Ukrajini, no da su pregovori propali. Reuters se pozvao na tri ruska izvora upoznata s razgovorima koji su se vodili između posrednika s obje strane.
SAD je odbio prijedlog ruskog predsjednika Vladimira Putina za prekid vatre u Ukrajini kako bi se zamrznuo sukob, piše portal. Prema njima, neuspjeh pregovora ilustrira koliko su udaljene dvije najveće svjetske nuklearne sile.
Istodobno američki izvor niječe informacije o bilo kakvim neslužbenim kontaktima i navodi da Washington neće pregovarati bez sudjelovanja Kijeva. U 2023. godini predsjednik Putin je javno i privatno preko posrednika, uključujući arapske partnere Moskve na Bliskom istoku, signalizirao Washingtonu da je voljan razmotriti primirje u Ukrajini, rekli su ruski izvori.
Ukrajina
U dogovoru o primirju Rusije i SAD-a često se preskakalo ukrajinsku stranu. Sam predsjednik Putin je prije početka invazije na Ukrajinu „preskakao“ Kijev, odnosno zahtijevao je dogovor o sigurnosti isključivo s Washingtonom. Također, nakon početka invazije ruska strana je pozivala Zapad (uglavnom SAD) na pregovore.
U intervjuu s Tuckerom Carlsonom ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdio je da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij jedini ima moć mirno okončati rat Rusije i Ukrajine. Ovo je prvi put, dakle, da se ruski predsjednik obraća ukrajinskom u tom kontekstu.
U kontekstu pregovora stav ukrajinskih vlasti je jasan, nastavljaju se pridržavati svoje prijašnje pozicije – rat će trajati do dostizanja granica iz 1991. godine i bez pregovora o drugim uvjetima. Opcija mira ili primirja uz crtu bojišnice (tzv. korejski scenarij) se odbacuje.
Glavni argumenti su da će to značiti kapitulaciju Ukrajine jer će Rusija zadržati kontrolu nad osvojenim dijelom zemlje, a to Ukrajina ne želi dopustiti. Osim toga, smatra se da će primirje Ruskoj Federaciji dati predah kako bi se pripremila za novi napad na Ukrajinu ili čak neku drugu zemlju. Isti stav dijele (barem javno) čelnici vodećih zapadnih zemalja.
Korejizacija
Korejizacija bi izgledala kao formalna pobjeda Rusije, no to ne bi bila kapitulacija Ukrajine. Ukrajina bi ispunila primarni cilj – zadržavanje državnosti. Zadržala bi većinu teritorija, bitnu luku na Crnom moru (Odesa), izglede za ulazak u EU, ali i spremnu vojsku, čija bi prisutnost bila sredstvo za odvraćanje od eventualnih budućih napada.
Isto tako, osim što bi primirje dalo predah Ruskoj Federaciji, on je potreban i ukrajinskoj vojsci.
Trenutno stanje na fronti ne ide ukrajinskoj strani u prilog. Nastavkom rata nastavlja se i rizik u kontekstu ukrajinske državnosti. Nitko ne može tvrditi da će nestati kao država, ali postoji izvjestan rizik ugrožavanja te državnosti nastavkom rata.
Ukrajinska vojska trenutno nema dovoljno oružja, nema dovoljno kadra i potreban joj je predah. Osim toga, predah bi dozvolio ukrajinskoj vojnoj industriji uspostavu vlastite proizvodnje oružja u punom kapacitetu, što je sada teško izvedivo.
Tako da bi eventualno primirje, iako je nepovoljno za Ukrajinu, i njoj dalo mogućnosti za skupljanje snage.
Očekivanja Ukrajine
Zbog čega se ukrajinske vlasti onda opiru tome? Jedan dio razloga leži u tome što građani Ukrajine vjeruju da ih Rusija nije sposobna poraziti na fronti. Vlast i građani su svjesni da ruska vojska može zauzeti Avdijivku ili neki drugi manji grad, no smatra se da fronta neće puknuti te da se ruska vojska neće probiti prema nekom strateški važnom gradu, kao što su npr. Kijev, Dnjipro ili Odesa.
Također, ukrajinske vlasti računaju na to da će na ovaj ili onaj način uspješno pokrenuti novu mobilizaciju i popuniti vojsku regrutima. Isto tako, računa se da će se nedostatak streljiva popuniti bespilotnim letjelicama koje se proizvode u Ukrajini te da će kroz dvije godine (što se najavljuje) zapadna vojna industrija „eksplodirati“.
U Kijevu računaju na vojnu pomoć EU, koja je izglasana, očekuju i da će SAD na ovaj ili onaj način nastaviti pomagati Ukrajini, odnosno da će financijski sustav i gospodarstvo zemlje biti očuvani. Problemi s nabavom oružja se planiraju djelomično riješiti domaćom proizvodnjom.
Generalno, Ukrajina vjeruje da može izdržati rat još dvije, tri godine, a da se fronta ne uruši. Dotad bi, prema onome što se očekuje, trebala imati dovoljno oružja i ljudstva za preokret. Isto tako, očekuje se da će Rusija, pod utjecajem sankcija i rata koji vodi, početi padati.
Koliko je to realno, zaista je nemoguće predvidjeti. Činjenica je da je Ukrajina uspjela obraniti državnost tako što je zadržala udar na Kijev u početku rata. Činjenica je i da je pokazala kako može osloboditi dio okupiranog teritorija, no i da je Rusija okupirala oko petinu Ukrajine te da je fronta stabilna već više od godinu dana.
Razumljiva je želja političkog i vojnog vrha Ukrajine da se rat okonča oslobađanjem cijelog teritorija Ukrajine i uspostavom kontrole na granicama iz 1991. godine. No, postoji i izvjestan rizik da se pogrešnom procjenom dogodi scenarij u kojem će ova „ponuda“ izgledati kao propuštena prilika.